Nakon što je Srpsko narodno vijeće (SNV) uputilo pismo Hrvatskoj radioteleviziji tražeći da se prestanu prenositi izjave povjesničara dr. sc. Marija Jareba, u javnosti su otvorena pitanja o granicama slobode izražavanja, neovisnosti javnih medija i mogućim pritiscima na njihovu uređivačku politiku.
Profesor Fakulteta hrvatskih studija dr. sc. Vladimir Šumanović ocijenio je da se ne radi samo o neslaganju oko tumačenja povijesnih događaja, već o pokušaju utjecaja na sadržaj koji HRT objavljuje. Prema njegovim riječima, činjenica da je SNV od javne televizije zatražio da prestane prenositi Jarebove izjave predstavlja presedan te, kako tvrdi, pokušaj određivanja tko smije, a tko ne smije dobiti prostor u programu nacionalnog javnog servisa.
Šumanović smatra da bi uređivačku politiku HRT-a trebali određivati isključivo urednici i novinari, a ne političke ili interesne organizacije. Upozorava da bi zahtjevi kojima se traži uklanjanje pojedinih sugovornika iz medijskog prostora mogli stvoriti pritisak na uredništvo te negativno utjecati na slobodu javne rasprave.
Govoreći o sadržaju Jarebovih izjava, Šumanović ističe kako smatra da se one temelje na dostupnim povijesnim izvorima i dokumentima, uključujući podatke o zločinima počinjenima nad hrvatskim i muslimanskim civilima tijekom pobune 1941. godine. Tvrdi da se upravo oko tih povijesnih interpretacija vodi spor između SNV-a i dijela hrvatskih povjesničara.
Posebno se osvrnuo i na odnos prema četničkim zločinima tijekom Drugoga svjetskog rata. Prema njegovim riječima, u javnim istupima predstavnika SNV-a izostaje jasna osuda djelovanja četničkog vojvode Momčila Đujića i njegovih postrojbi na području današnje Hrvatske. Šumanović pritom tvrdi da se pojedini zločini pokušavaju relativizirati ili čak pripisati samim žrtvama, što smatra povijesno neutemeljenim i opasnim tumačenjem prošlosti.
U nastavku upozorava da se, prema njegovoj ocjeni, na taj način stvara prostor za rehabilitaciju Đujića i četničkog pokreta. Tvrdi da se to, kako kaže, čini kroz diskreditiranje povjesničara koji upozoravaju na ratne zločine, pokušaje utjecaja na uređivačku politiku hrvatskih medija te opravdavanje ili umanjivanje zločina počinjenih nad hrvatskim i muslimanskim civilima.
Zaključno, Šumanović smatra da slučaj nadilazi raspravu o povijesti te da predstavlja pitanje slobode znanstvenog rada i neovisnosti javnih medija. Prema njegovim riječima, napad na Marija Jareba nije usmjeren samo protiv jednog povjesničara, nego i protiv svih istraživača koji se bave tim razdobljem hrvatske povijesti, kao i protiv prava javnosti da čuje različita stručna mišljenja. Upozorava da se, prema njegovu mišljenju, ne radi tek o običnoj polemici, već o pokušaju pritiska, zastrašivanja i oblikovanja poželjnog povijesnog narativa.
Cijeli članak donosi NAROD.HR
